Zima, hladna noć, mali Dom kulture nigdje nikom nema poć al' svi se nekud žure više se ni ne sjećam da l' crno ili bijelo al' je dobro stajalo to bajramsko odijelo U tom su se lagano otvorila ta vrata ušla si u pratnji svog starijega brata i počeo je urnebes, poziv taj na prvi ples sada znam da bi pristala da on nije rekao Ne Godine putuju, te riječi odjekuju Paša moj solidni, nije ona za tebe paša moj solidni, iz svoje bašće beri cvijet paša moj solidni, to je tako otkad je svijet I nebo se srušilo, i more je presušilo glavu je spustila, ni riješ nije izustila prestale su funkcije, te slabašne konstrukcije i refleksi, i suhi vid, glava je klonula o zid Godine putuju, te riječi odjekuju Paša moj solidni, nije ona za tebe paša moj solidni, iz svoje bašće beri cvijet paša moj solidni, to je tako otkad je svijet Kış, soğuk bir gece, küçük kültür merkezi. Kimsenin gidecek bir yeri yok ama herkes bir yere yetişiyor. Başka bir şey hatırlamıyorum bile,siyah mıydı yoksa beyaz mı? Ama üstümde şık duruyordu o güzel bayram takımı. Sonra yavaşça açıldı o kapı Abinin eşliğinde içeri girdin. Ve kargaşa başladı ilk dansa davet için. Şimdi biliyorum kabul ederdin; eğer o "Hayır" demeseydi. Yıllar geçiyor, şu sözler kulağımda çınlıyor: Paşam ağır ol*, o sana göre değil. Paşam ağır ol, kendi bahçenden çiçek seç Paşam ağır ol, bu dünyanın düzeni böyle. Gökyüzü tersine döndü ve denizler kurudu. O (kız) başını eğdi ve hiçbir şey söylemedi. Fonksiyonlar, o zayıf yapılar, durdu. Ve refleksler, ve işitme ve görme, kafa duvara tosladı. Yıllar geçiyor, şu sözler kulağımda çınlıyor: Paşam ağır ol, o sana göre değil. Paşam ağır ol, kendi bahçenden çiçek seç Paşam ağır ol, bu dünyanın düzeni böyle. Bu döküman AkorMerkezi.com'da yayınlanmıştır. http://www.akormerkezi.com